Čovjek za sebe: Istraživanje o psihologiji etike
Fromm istražuje psihoanalitičku etiku, tvrdeći da se moralni zakoni temelje na ljudskoj prirodi. Suprotstavlja autoritarnu i humanističku etiku, naglašavajući važnost slobode i produktivnog karaktera za razvoj zdravog pojedinca.
Objavljeno 1947. godine kao nastavak djela Bijeg od slobode, djelo Čovjek za sebe predstavlja jedno od najvažnijih Frommovih ostvarenja u području filozofske psihologije i etike. Osnovna je premisa da se čovjek može razumjeti samo ako shvatimo njegove unutarnje proturječnosti i uvjete njegovu postojanju.
Fromm najoštrije dijeli etiku na autoritarnu i humanističku:
Autoritarna etika postavlja vanjski autoritet (poput države, religije ili vođe) kao izvor moralnih vrijednosti, gdje je poslušnost najviša vrline, a neposlušnost grijeh.
Humanistička etika nalazi autoritet i zakonodavca u samome čovjeku. Ona promiče dobrobit pojedinca i njegov puni razvoj jer su etičke norme ukorijenjene u samoj ljudskoj prirodi.
Centralni pojam knjige jest produktivni karakter – optimalan oblik ljudskog razvoja u kojem osoba koristi svoje kreativne potencijale u ljubavi, radu i mišljenju. Suprotno tome, Fromm opisuje neproduktivne orijentacije (poput marketinške, prisvojne ili eksploatatorske) koje dovode do otuđenja i gubitka osjećaja smisla u suvremenom potrošačkom društvu.
Knjiga nudi dubok uvid u to kako čovjek sam sebi može postati cilj, umjesto da bude sredstvo tuđih interesa, te kako ostvariti istinsku slobodu utemeljenu na samopoštovanju i moralnoj zrelosti.
Jedan primjerak je u ponudi
