Satir iliti divlji čovik

Satir iliti divji čovik (1. izdanje 1762., prošireno 1779.) najvažnije je djelo hrvatskog prosvjetiteljstva, autor kojega je slavonski pisac i časnik Matija Antun Reljković. Spjevan u narodnom desetercu, ovaj didaktičko-satirički spjev nastao je s jasnom namjerom da odgoji, pouči i gospodarski uzdigne slavonsko seljaštvo nakon stoljetne osmanske vlasti. Središnji dio okvira čini lik Satira – mitskog šumskog bića ("divjeg čovika") – koji promatra Slavoniju te u izravnom dijalogu sa seljakom Slavoncem iznosi oštru kritiku tadašnjega načina života. Satir ne štedi narodne mane: praznovjerje, pijančevanje, nerad, zapuštanje poljoprivrede, psovanje i neukost, označavajući ih glavnim krivcima za siromaštvo i zaostalost kraja. Nasuprot tome, Reljković veliča prirodna bogatstva Slavonije te nudi konkretne prosvjetiteljske savjete o higijeni, racionalnom gospodarstvu, školovanju i moralnom životu. Iako prožeto kršćanskim i moralističkim duhom, djelo je imalo izniman društveni i kulturni utjecaj. Satir iliti divji čovik postao je iznimno popularan među suvremenicima te ostaje ključno svjedočanstvo borbe za prosvjećivanje i modernizaciju hrvatskog sela u 18. stoljeću.