Djavolica: prilog psihologiji kćeri iz boljih obitelji

Hans von Kahlenberg je pseudonim njemačke spisateljice Helene Keßler (rođ. von Monbart, 1870.–1957.), autorice brojnih romana s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Djelo pripada njezinim ranijim, skandaloznijim radovima sličnima čuvenom Nixchen (1899.), koji se također bavi psihologijom “više kćeri” (höhere Tochter).

Roman analizira unutarnji svijet mlade djevojke iz ugledne, buržoaske obitelji koja se buni protiv društvenih normi, konvencija i očekivanja svojega staleža. Glavna junakinja je tipična “đavolica” – zavodljiva, temperamentna, inteligentna i seksualno radoznala, što je u to vrijeme bilo vrlo smjelo. Kahlenberg kroz psihološku studiju prikazuje sukob između strogog odgoja, društvenih očekivanja i prirodnih nagona mlade žene koja traži slobodu i autentičnost.

Knjiga je pisana u duhu kasnog naturalizma i ranog modernizma, s jakim erotskim i psihološkim elementima koji su autorici donijeli i kritiku i popularnost. U Njemačkoj su takva djela često izazivala skandale jer su otvoreno tematizirala žensku seksualnost i kritizirala građanski moral. U hrvatskom prijevodu iz 1920. uklapa se u val moderne europske književnosti koja je prodirala u Zagreb nakon Prvog svjetskog rata.

Kao i ostala Kahlenbergova djela (Nixchen, Der Fremde), i Djavolica je više studija karaktera nego klasična fabula s jakom radnjom. Fokus je na unutarnjim konfliktima, emocionalnim krizama i društvenoj kritici. Roman je relativno kratak, što mu daje koncentriranu, intenzivnu formu tipične psihološke novele/romana s početka stoljeća.