Kaiserove kulije: roman njemačke ratne mornarice

Theodor Plievier (1892.–1955.), njemački pisac ljevičarskih uvjerenja, poznat je po dokumentarnim ratnim romanima (Stalingrad, Moskva, Berlin). Kaiserove kulije njegov je prvi i jedan od najuspješnijih romana, objavljen 1930. godine.

Djelo je snažna antimilitaristička optužba protiv Prvog svjetskog rata i njemačke carske vojske. Plievier, koji je sam služio u mornarici (između ostalog na brodu SMS Wolf), realistično i dokumentarno prikazuje svakodnevicu običnih mornara – „kulisâ“ (kulija, robova) Kaisera Wilhelma. Oni žive u bijednim uvjetima, pod stalnim terorom oficirske kastе, besmislenim vježbama i strahom od smrti na moru.

Roman prati život na ratnim brodovima, pomorske bitke (posebno Skagerrak 1916.), svakodnevnu patnju i postupno buđenje otpora. Kulminacija je matroska pobuna 1917. godine, zbog koje su dvojica mornara pogubljena – njima je roman i posvećen. Plievier miješa autobiografske elemente s opsežnim povijesnim istraživanjem, stvarajući dokumentarni stil koji je kasnije usavršio u trilogiji o Drugom svjetskom ratu.

Djelo je brzo steklo međunarodni uspjeh i nazvano „Remarqueom flote“ zbog snažne pacifističke poruke. Nacisti su ga zabranili 1933., a autora lišili državljanstva. Stil je izravan, grub i realističan – bez patetike, ali s dubokim suosjećanjem prema malom čovjeku. Kritizira militarizam, klasnu nejednakost u vojsci i besmisao rata vođenog u interesu elita.

U hrvatskoj književnoj recepciji roman je bio popularan međuratni naslov koji je čitateljima donosio uvid u strahote Prvog svjetskog rata iz perspektive običnog vojnika. Danas se čita kao klasično antimilitarističko djelo i važan primjer dokumentarnog romana 20. stoljeća.