Crno kazalište

„Otkad sam se prodao svojoj pisanoj riječi nije mi više potrebno razumijevanje bijelog dana. Dok stvaram, osjećam se besmrtno. Nema bolesti, a zablude i predrasude drugih padaju u vodu, pred ljepotom, koja se u pravilu ne vidi, nego je iznenađenje za sve ustrajne i srčane vilenjake. U stvaranju smo poneseni čudnom energijom koja pozlati sve što dotaknemo, pa sve postaje kao u bajci...“ - Valerijan Agić, Ljudi sjene.