Nedjeljni zapisi 1944-1994.
Knjiga pjesama i zapisa Ivana Rabuzina. S predgovorom Vinka Nikolića.
S preklopa: Moj je otac bio rudar i sitni zemljoradnik, a majka domaćica. Od jedanaestoro djece, ja sam sedmo dijete. Rođen sam u selu Ključ, godine 1921., u općini Novi Marof. Pučku školu sam završio 1932. godine u Remetincu kod Novom Marofa. Do odlaska na izučavanje stolarskog zanata, pomagao sam majci i braći u polju, donosio drva iz šume. Otac je u tom vremenu bio daleko u rudnicima Srbije. Od 1937. do 1939. godine izučavao sam zanat u Zagrebu s nastavkom u Zemunu, gdje sam neko vrijeme radio kao radnik. Nakon rata nastavio sam stručno usavršavanje na Državnoj obrtničkoj školi u Zagrebu, gdje sam godine 1948. završio majstorski odjel. Od 1950. godine uposlen sam u tvornici namještaja "Bor" u Novom Marofu. Tu sam na raznim poslovima ostao do 1963. godine, kada se definitivno posvećujem slikarstvu. Prvi crteži i razne slikarije potječu iz 1937. godine. Za vrijeme boravka u Zagrebu crtam rodni kraj po sjećanju. Sačuvani primjerci ranih radova potječu iz 1944. godine (figure i crteži), a prvi pejsaži iz 1946. godine. Za vrijeme školovanja u Zagrebu od 1945. do 1948. posjećujem muzeje i galerije, prisustvujem večernjim tečajevima crtanja. Sve do 1956. godine, pored rada i dužnosti u tvornici, povremeno slikam novomarofske pejsaže. Iste godine, po nagovoru prosvjetnih radnika, priređujem prvu izložbu. Već iduće godine prilazim grupi varaždinskih amatera. Na saveznoj izložbi amatera Jugoslavije 1958. godine u Zagrebu moji su radovi nagrađeni prvom nagradom, a od strane likovnih kritičara skrenuta je pažnja na izvornost moga slikarstva.
Jedan primjerak je u ponudi
