Djela 6: Dojmovi

Kao i raniji svesci, književnu ostavštinu sabrao je Matošev brat Milan Matoš, a Antun Barac je tekstove priredio prema filološkim načelima — usporedba varijanti, pravopisna prilagodba i sažete napomene o nastanku i prethodnim objavama. Ovo izdanje okuplja Matoševe dojmove — impresije, književne kritike, feljtone i putničke zapise koji su većinom prethodno izlazili u časopisima.

Dojmovi predstavljaju Matoša u ulozi angažiranog kritičara i kroničara svog vremena. Zbirka sadrži dojmove o književnim djelima, piscima, kazalištu, likovnoj umjetnosti, društvenim zbivanjima te putničke impresije iz Europe (Pariz, Italija i dr.). Matoš piše subjektivno, impresivno i polemički — njegov stil spaja erudiciju, lirsku osjetljivost, ironiju i oštru kritiku. Često se suprotstavlja provincijalizmu, diletantizmu i političkoj malograđanštini, zalažući se za visoke estetske standarde i europsku orijentaciju hrvatske kulture.

Tekstovi odražavaju Matošev kozmopolitizam: uspoređuje hrvatske prilike s francuskim, njemačkim ili ruskim uzorima, komentira suvremene tendencije (simbolizam, dekadencija, realizam) i portretira ličnosti iz kulturnog života. Dojmovi su često autobiografski obojeni — Matoš kao boem, emigrant i povratnik donosi osobne refleksije o umjetnosti i životu. Epigramatska oštrina i duhovitost čine ove tekstove živima i danas.

U kontekstu Barčevog sabranog izdanja, šesti svezak nadovezuje se na prethodne prozne, esejističke i lirske sveske, pokazujući Matoša kao kompletnog intelektualca: novelista, esejista, putopisca i kritičara. Dojmovi su važni za razumijevanje njegova estetskog programa — artizma, modernizma i zahtjeva za autentičnim stvaralaštvom. Barčevo izdanje iz 1938. učinilo je ove rasute tekstove dostupnima u cjelini i sačuvalo ih za književnu povijest.

Danas se Dojmovi cijene kao dragocjeni dokument hrvatske moderne: svjedočanstvo o kulturnim borbama početkom 20. stoljeća, Matoševom europskom duhu i njegovoj ulozi kao "buditelja" i kritičara. Zbirka pokazuje kako je Matoš književnu kritiku uzdigao na razinu umjetnosti — subjektivnu, stilski briljantnu i intelektualno zahtjevnu. Nezaobilazna je za proučavanje Matoševa opusa i šire hrvatske kulturne povijesti.