Milićevićeva knjiga
Posmrtno izdanje SKZ-a iz 1909. donosi izbor pripovijedaka Milana Đ. Milićevića koje prikazuju život uz Drinu, hajdučke predaje, graničarski svijet i sudbine običnih ljudi, spajajući realizam, folklor i povijesno pamćenje.
Milan Đakov Milićević bio je jedna od najznačajnijih kulturnih ličnosti Srbije druge polovine 19. stoljeća: književnik, etnograf, pedagog, povjesničar, putopisac i dugogodišnji javni djelatnik. Bio je među osnivačima Srpske književne zadruge, predsjednik Srpske kraljevske akademije te neumorni sakupljač narodnih predaja, običaja i usmene povijesti. Njegova djela Kneževina Srbija, Kraljevina Srbija i Pomenik znamenitih ljudi u srpskoga naroda ostala su nezaobilazni izvori za proučavanje društvene i kulturne povijesti 19. stoljeća. Iako ga književna kritika ne svrstava među najveće umjetnike svojega vremena, njegova vrijednost leži u iznimnom poznavanju naroda, jezika i svakodnevnoga života, koje je prenio u brojne pripovijetke i zapise. Umro je 1908. godine, a Srpska književna zadruga već je sljedeće godine objavila Milićevićevu knjigu kao svojevrsni spomen-zbornik s izborom njegovih pripovijedaka.
Knjiga započinje tekstovima „Milan Đ. Milićević“ i „Milićević kao pripovedač“, koji služe kao književno-povijesni uvod i svojevrsni hommage autoru. Slijedi sedam pripovijedaka: Od Smrdana do Zvornika, Hajduci, Jedan sudni dan, Božana, Na karauli, Kvrga i Smrt Jovana Đaka.
Radnja većine priča smještena je u zapadnu Srbiju i Podrinje, prostor koji je Milićević dobro poznavao iz vlastitih putovanja i etnografskih istraživanja. U njima se susreću hajduci, graničari, seljaci, trgovci, svećenici i putnici, a autor posebnu pozornost posvećuje narodnim običajima, govoru i moralnim vrijednostima tadašnjega društva. Njegovi likovi nisu idealizirani junaci nego obični ljudi čije sudbine oblikuju siromaštvo, čast, obiteljske veze, ljubav, osveta i povijesne okolnosti.
Milićevićev pripovjedački postupak temelji se na jednostavnom i razgovornom jeziku, često oslonjenom na usmenu predaju i lokalna svjedočanstva. Upravo zato ove pripovijetke imaju dvostruku vrijednost: književnu i dokumentarnu. One čuvaju sliku života u Srbiji 19. stoljeća te predstavljaju dragocjen zapis o mentalitetu, svakodnevici i kolektivnom pamćenju jednog vremena. Kao cjelina, knjiga je vrijedan spomenik srpskom realizmu i narodnoj prozi, ali i trajni podsjetnik na Milićevićevu ulogu kroničara nacionalne prošlosti.
Jedan primjerak je u ponudi
