Kuća na suncu

Kuća na suncu Zdenke Marković je zbirka pjesama u prozi i lirske, introspektivne proze, koja se stilski nastavlja na njezinu raniju zbirku Kuća u snijegu (1922.). Zdenka Marković (Požega, 1884. – Zagreb, 1974.) bila je književnica, prevoditeljica, profesorica i jedna od istaknutijih hrvatskih spisateljica prve polovice 20. stoljeća. Njezina proza karakterizirana je melankoličnim, nostalgičnim i intimnim tonom, s naglašenim okretanjem prema svijetu djetinjstva, obitelji i zavičaja (Požega i Slavonija).

U Kući na suncu autorica slika toplinu doma, sunčane dane djetinjstva, uspomene na prirodu i obiteljski krug, ali i prolaznost vremena, osamljenost i čežnju. Tekstovi su lirski, poetski oblikovani, s bogatim slikovitim jezikom i suptilnom emocionalnom dubinom. Kritika je često ističe kao izrazito intimnu i autobiografski obojenu prozu, u kojoj prevladava osjećaj nježne melankolije i prisjećanja.

Za razliku od dramatične ili društveno angažirane književnosti toga doba, Markovićeva se povlači u osobni, unutarnji svijet, stvarajući atmosferu tihe kontemplacije i poetičnog sjećanja. Zbirka pripada tradiciji hrvatske ženske lirske proze između dva rata.

Danas je ovo izdanje traženi antikvarni primjerak, posebno cijenjen među ljubiteljima introspektivne i regionalno obojene književnosti. Predstavlja važan dio opusa Zdenke Marković, koja je uz književni rad bila i plodna prevoditeljica (prevodila je s poljskog, češkog i drugih slavenskih jezika) te autorica biografskih i memoarskih djela.