Izvjestan osmjeh

Drugi roman Françoise Sagan, „Izvjestan osmijeh” (Un certain sourire, 1956.), potvrdio je njezin status jedinstvenog glasa francuske književnosti 1950-ih. Djelo donosi suptilnu i intimnu studiju o prolaznosti strasti, razočaranju i emocionalnom sazrijevanju. Priča prati Dominique, dvadesetogodišnju studenticu prava u Parizu, koja vodi prilično dosadan i predvidljiv život u vezi s brižnim vršnjakom Bertrandoma. Njezinu monotoniju prekida susret s Bertrandovim stricem Lucotom, šarmantnim, bogatim i znatno starijim muškarcem koji živi u ugodnom braku s blagom Françoise. Unatoč moralnim dvojbama i obostranom dogovoru da se radi samo o kratkoj, bezobveznoj avanturi, Dominique i Luc započinju ljubavnu aferu te provode dva strastvena tjedna na jugu Francuske. Po povratku u Pariz, Luc se bez drame vraća svom obiteljskom životu, dok se Dominique mora suočiti s prazninom i neočekivano dubokim osjećajima koji su u njoj ostali. Sagan s iznimnom lakoćom i prepoznatljivim sjetnim tonom opisuje trenutak u kojem mladenačka ravnodušnost ustupa mjesto prvoj pravoj ljubavnoj boli, ostavljajući junakinju s tek „izvjesnim osmijehom” kao štitom prema svijetu.