Sodoma i gomora I-II
Četvrti dio monumentalnog ciklusa istražuje skriveni svijet homoseksualnosti u društvu, prolaznost ljubavi, ljubomoru i društvenu hipokriziju kroz likove Barona de Charlusa i Marcela.
"Sodoma i Gomora" četvrti je tom sedmodijelnog romana "U traganju za izgubljenim vremenom" Marcela Prousta, objavljen 1921. i 1922. godine. Ovaj svezak označava ključnu prekretnicu u ciklusu jer otvoreno uvodi i temeljito raščlanjuje teme homoseksualnosti ("inverzije") te društvene hipokrizije u francuskom visokom društvu s početka 20. stoljeća. Središnji lik ovog dijela je ekscentrični baron de Charlus, kroz čije ponašanje i tajni život pripovjedač Marcel otkriva skrivenu subkulturu aristokracije. Proust s psihološkom dubinom i sociološkom preciznošću prikazuje kako pripadnici društvene elite istovremeno osuđuju i tajno prakticiraju potisnute strasti. Uz društvene analize, značajan dio radnje posvećen je Marcelovom boravku u ljetovalištu Balbecu, gdje se produbljuje njegova opsesivna i toksična ljubomora prema Albertine, prožeta sumnjama u njezinu vlastitu sklonost prema ženama. U ovom tomu Proust majstorski razrađuje svoje prepoznatljive teme: subjektivnost vremena, nesvjesno pamćenje, iluzornost ljubavne sreće i neizbježnu prolaznost. "Sodoma i Gomora" iznimno je složeno i hrabro djelo koje kroz vrhunsku esejističku prozu razotkriva ljudsku prirodu i lažne moralne fasade.
Knjiga se sastoji od dva toma.
Jedan višetomni primjerak je u ponudi.
