Stara vjera Srba i Hrvata

U djelu Stara vjera Srba i Hrvata Natko Nodilo nastoji rekonstruirati kompleksan sustav pretkršćanskih slavenskih vjerovanja na temelju ostataka mitova, narodnih predaja, jezičnih tragova i srednjovjekovnih zapisa. Polazi od pretpostavke da su Srbi i Hrvati sačuvali bitne elemente zajedničke slavenske religijske baštine, pa stoga analizira božanstva poput Peruna, Velesa, Mokoši i drugih figura koje se očituju u folkloru, toponimiji i običajima. Djelo prati dualističku strukturu slavenskog panteona, suprotstavljajući nebesko i podzemno božanstvo te pojašnjava kako se u tim mitološkim obrascima odražava shvaćanje prirodnih ciklusa, društvenih odnosa i moralnih načela.

Nodilo posvećuje pozornost i procesu kristijanizacije, naglašavajući kako su mnogi elementi stare vjere preživjeli u pučkim običajima, blagdanskim praksama i simbolici, pretvoreni u sinkretističke oblike unutar kršćanske kulture. U svojoj interpretaciji koristi komparativne metode, povezujući slavenske mitove s indoeuropskim predlošcima i uspoređujući ih s grčkim, germanskim i baltičkim tradicijama.

Pogovor Radoslava Katičića, priložen u pretisku, donosi suvremenu filološku i mitološku nadogradnju, ispravljajući određene Nodilove pretpostavke, osobito ondje gdje je autor bio ograničen izvorima svoga vremena. Katičić osnažuje tezu o jedinstvenoj slavenskoj mitskoj matrici i dodaje uvid u kasnije slavističke i indoeuropeističke studije, naglašavajući ritam godišnjih obreda, mitski narativ o božanskom sukobu te kontinuitete u hrvatskoj i srpskoj tradiciji.

Knjiga, zajedno s pogovorom, ostaje jedno od temeljnih djela za razumijevanje stare slavenske religije, njezine strukture, simbolike i tragova u kulturnoj baštini južnih Slavena.