Hrvatske pjesničke prakse od 2000. do 2010.

Analitički diskurz Davora Šalata umješno združuje postupke, metode i koncepte književne kritike, stilistike, sociologije i filozofije književnosti. Upravo na takvom „poliperspektivnom“ diskurzu temelji se slojevit i pouzdan hermeneutički prikaz hrvatskoga pjesništva u prvom desetljeću 21. stoljeća. Šalatovo izlaganje teme varira između načelnih, fino odmjerenih, promišljanja o književnom i kulturnom kontekstu i književnom životu s jedne te prikladnih i lucidnih čitanja pomno odabranih tekstova-primjera iz tematiziranih opusa s druge strane. Suvereno se krećući između pojedinosti i globalnoga obilježja, pojedinačne figure i poetičke ili retoričke konstante, združujući postupke i uvide tekstualne analize, stilističke kritike i filozofijsko-sociološke problematizacije literature, autor je izgradio kompleksni hermeneutički aparat pomoću kojega je prikladno uočavao i tumačio poetičke pomake, retoričke, stilske i spoznajne mijene u opusima desetoro suvremenih pjesnika. Knjiga obogaćuje hrvatsku znanost o književnosti i interpretaciju biranih pjesničkih diskurza profinjenim stilističkim čitanjima i teorijski utemeljenim uvidima.

Krešimir Bagić

Znanstveni doprinos ovog djela sastoji se u kritičkom motrenju povijesti istraživanja jednog dijela suvremenog hrvatskog pjesništva, postavljanju teze o temeljnim oprekama na kojima počiva pjesništvo nultih, izboru i analizi autorskih poetika koje su prikladne za dočaravanje poetičkog i stilskog opsega poezije nultih i davanje zaključaka o slabo istraženom području suvremenog hrvatskog pjesništva. Metodologija kojom se autor služi pripada poetici, poetskoj stilistici i stilističkoj kritici. S obzirom na prikaz pjesničke suvremenosti, relevantne teme, kao i njezine znanstvene obrade, ovo djelo nije samo prinos književnoj kroatisitici, već i hrvatskoj kulturi općenito.

Tin Lemac